Ne, općenito govoreći, nemam  većih problema s kožom, no s vremena na vrijeme pojavi mi se ona uporna, crvena napast. U pravilu na rukama. I gotovo uvijek nakon dužeg rada u ateljeu što nije čudno jer sam tada u stalnom kontaktu s ljepilima, bojama, raznim materijalima i alatima koji bi nesumnjivo  mogli biti ubrojeni među štetne čimbenike za razvoj ove kožne bolesti. U takvom okruženju lako se ugrozi higijena kože usprkos svoj pažnji i zaštiti.  

Pogađate o čemu govorim? O psorijazi! Ne zovu je uzalud i ljuskavica. Plivin je portal definira kao „kroničnu, genetski određenu kožnu bolest za koju je tipična pojava crvenila te odebljanja kože koji su prekriveni srebrno bijelim, mekinjastim i suhim ljuskama.“

Koga bi ostavila hladnim činjenica da ima posla s, doduše,  relativno čestom, no kroničnom i doživotnom bolešću?  Srećom, ona se može kontrolirati liječenjem. Uz obavezno konsultiranje s liječnikom, možemo si pomoći i izbjegavanjem rizičnih čimbenika poput pada imuniteta, virusnih ili bakterijskih  infekcija, nekih lijekova, pretilosti, nedostatka vitamina, stresa...

Nije zarazna, ali je napasna i u mnogim slučajevima (pa i mojem) obožava reprize.

Prvi sam je put dobila prije više godina, nakon drastičnog pada imuniteta. I tada na rukama, u gornjim dijelovima obiju šaka i među prstima. Čak su mi i zglobovi bili crveni i blago natečeni. Kako su me u mladosti znale ponekad gnjaviti razne alergije, pomislila sam: - To je samo još jedna prolazna!

Prevarila sam se, bolest je trajala duže nego što sam mogla pretpostaviti. Potražila sam liječnički savjet, isprobala više krema koje su mi odredili. Crvenilo i peckanje su se povukli. Ostale su ljuskave rane, toliko izražajne da su izazivale neugodu. To me ponukalo da potražim i neka alternativnija rješenja. Naravno, ovo ne treba uzimati kao preporuku već izričito kao moje osobno iskustvo!